Visoki i srednji menadžment hrvatskih kompanija - značajno različita gledišta o transparentnosti komunikacije
Treću godinu zaredom upravljačke strukture tradicionalnih kompanija otkrile su svoj stav i status organizacijske agilnosti.
Tvrtka VETTURELLI provela je online istraživanje u kojem su sudjelovali predstavnici 32 kompanije, kako članovi Uprave, tako i direktori odjela ljudskih potencijala i korporativnih komunikacija.
Organizacijska agilnost se definira kao sposobnost kompanije da se prilagodi novim tržišnim uvjetima. Poistovjećuje se s pojmom brzine i fleksibilnosti i istovremeno stabilnosti u pristupu adaptacije na nove kompleksne situacije. Autori istraživanja ističu kako je za organizacijsku agilnost potrebna slika čovjeka kao odgovornog, motiviranog i kreativnog bića te organizacijski dizajn koji je definiran prema potrebi čovjeka i po mjeri klijenta odnosno tržišta.
Rezultati su pokazali kako 43,75 posto ispitanika svoju organizaciju doživljava donekle agilnom. Dok 90 posto ispitanih kompanija smatra kako su pozitivne i spremne na promjene što je porast od 16 posto u odnosu na prošlu godinu, od istih 66,6 posto ističe kako ne vladaju potrebnim znanjima i kompetencijama za postizanje organizacijske agilnosti.
Visoki i srednji menadžment se uglavnom slaže oko važnosti određenih načela koja iskazuju stupanj agilnosti, poput transparentnosti (>92 posto), tržišne orijentiranosti (>85 posto), tržišnog taktiziranja (>84 posto) ili protočnosti procesa na način da se isti organiziraju od tržišta prema unutrašnjosti organizacije (>89 posto).
Srednji menadžment dodatno ističe važnost timske autonomije sa 94,74 posto, a ona je ista bitna za 78,57 posto pripadnika visokog menadžmenta.
Zanimljivo je kako su odstupanja u stavovima između visokog i srednjeg menadžmenta o statusu uvođenja agilnosti slična prošlogodišnjim rezultatima te u pojedinim kategorijama bilježimo razliku i do 55 posto.
Tako npr. 69 posto visokog menadžmenta ističe visoku razinu postojanja timske autonomije. S istim se složilo 38,89 posto srednjeg menadžmenta. Praksu tržišnog taktiziranja potvrđuje 69 posto visokog menadžmenta s čime se složilo 27,78 posto srednjeg menadžmenta. Kod protočnosti procesa koji su prilagođeni tržištu omjer je 69,23 posto u odnosu na 38,89 posto.
Zabrinjavajuća je razlika u percepciji transparentnosti komunikacije čiju su važnost istaknuli svi ispitanici. Naime, dok 100 posto visokog menadžmenta smatra kako se u njihovoj organizaciji transparentno komunicira, to je potvrdilo svega 44,45 posto ispitanika srednjeg menadžmenta.
Dijana Vetturelli koja je provela istraživanje navodi: “Vodstvo tradicionalnih kompanija ima svijest o potrebi za organizacijskom agilnošću, no zapeli su u paradigmi upravljanja te s metodama i alatima žele upravljati kompleksnošću. Iz određenih segmenata ankete vidljivo je kako im nedostaje slika čovjeka koji je po svojoj prirodi motivirano, odgovorno i kreativno biće. Npr. iako 87,50 posto ispitanika ističe kako je majstorstvo iznimno bitno, svega 10 postosrednjeg menadžmenta smatra kako se proces donošenja odluka decentralizirao. Odluke na osnovu birokratskih okvira i vrha organizacijske piramide i dalje prednjače. Tek kada vrh shvati kako mrkva i batina te kontrola nisu odgovor na kompanijske probleme moći će prihvatiti ideju o agilnom organizacijskom dizajnu koji je prikladan za kompleksno doba.”
Vezano
Nina Išek Međugorac: Moramo se pogledati u ogledalo i krenuti ulagati u svoja znanja
Ovo je ključan trenutak u kojem je svijet dobio drugu priliku, priliku za sretniju i održivu budućnost biznisa.
Najviše se bojimo smanjenja plaća i gubitka posla, ulaganje u znanje najisplativije
Prvo veliko istraživanje o promjenama društvenih i kulturnih obrazaca nakon korona krize - Trećina ispitanika vidi krizu kao priliku za pozitivne promjene u društvu, 80% ih se ne boji drugog vala, isto toliko njih očekuje od poslodavaca zadržavanje svih trenutnih prava
Koje komunikacijske poruke trgovačkih lanaca su potrošači najbolje prihvatili?
Pandemija koronavirusa naglo je globalno zakočila sve aspekte društva i poslovanja. U ovoj situaciji, kako u cijelome svijetu, tako i u Republici Hrvatskoj, svaka je tvrtka, organizacija ili pojedinac izazovima u svojoj komunikaciji, interakciji te poslovnim i ostalim obvezama pristupila drugačije.