Pozivamo vas da glasujete o ove dvije kategorije: Komunikator godine i Antikomunikacija godine.  

Obrascu za glasanje pristupate putem poveznice: https://forms.gle/c3yS6kFB41YRtiuR9   

Nakon prikupljenih prijedloga i nakon provedene rasprave stručni žiri 18. Grand PRixa predlaže sljedeće kandidate u kategoriji Komunikator 2024. godine: 

Grof Darkula

U nešto više od četiri godine djelovanja na Instagramu, aktivistička platforma Grof Darkula došla je do gotovo 75 tisuća pratitelja bez plaćenog oglašavanja, a tijekom 2024. godine istaknula se svojom izravnom, pravovremenom i otvorenom komunikacijom te snažnim društvenim angažmanom. Autori platforme anonimno, ali s velikom strašću, progovaraju o aktualnim društvenim temama poput obiteljskog i partnerskog nasilja, prava manjina, mentalnog zdravlja i društvenih nepravdi, potičući otvorene rasprave i demistificirajući tabu teme. Kroz kombinaciju britkog humora, informiranih analiza i interaktivnog pristupa, u isto vrijeme pružajući informacije i podršku žrtvama, uspijevaju angažirati zajednicu te potaknuti konstruktivne razgovore o važnim društvenim pitanjima. Njihova knjiga o životu i snazi „Priručnik za preživljavanje“, koja je 2024. godine doživjela treće izdanje, nastavlja ovu misiju, nudeći čitateljima 20 autobiografskih priča koje osvještavaju goruće društvene probleme i pružaju prostor za razumijevanje i empatiju. Upravo ova platforma svojim stilom i tonom pokazuje kako digitalni kanali mogu biti snažan alat za edukaciju, aktivizam i poticanje promjena.

Aleksandar Stanković

Aleksandar Stanković prošle je godine, objavom knjige Depra, hrabro progovorio o depresiji kao ozbiljnoj bolesti i otvorio društveni dijalog o mentalnom zdravlju u Hrvatskoj, koje je još uvijek veliki tabu. U knjizi, a kasnije i u svim medijskim istupima, otvoreno opisuje vlastitu borbu s depresijom, koja traje već 14 godina. Kao dugogodišnji novinar i voditelj, Stanković je poznat po britkim intervjuima, no ovim je istupom pokazao i osobnu ranjivost, čime je dodatno pridobio povjerenje javnosti. Njegova komunikacija o depresiji nije bila senzacionalistička, već edukativna, empatična i usmjerena na stvarnu promjenu percepcije.

Baby Lasagna (Marko Purišić)

Baby Lasagna, pravim imenom Marko Purišić, Hrvatsku, Europu i svijet u 2024. osvojio je svojim neupitnim glazbenim talentom, koji je okrunio povijesnim uspjehom Hrvatske na Eurosongu. No do srca obožavatelja probio se i zahvaljujući svojoj autentičnosti, neposrednosti, iskrenosti, jednostavnosti, transparentnosti i susretljivosti - ključnim odlikama koje mora imati jedan Komunikator godine. Baby Lasagna, ujedno i student odnosa s javnošću, pokazao je i veteranima kako se to radi. Usprkos statusu instant zvijezde i nagloj popularnosti, ostao je dosljedan sebi - skroman, pristupačan i uvijek dostupan i strpljiv s novinarima, čak i kada je pritisak bio prevelik.

Baby Lasagna osoba je s kojom se ljudi mogu lako povezati - bez podrške show-biz elite, oslanjajući se samo na svoj talent i mali kreativni tim mladih profesionalaca, postao je inspiracija mnogim mladim glazbenicima i umjetnicima. On i njegov tim majstorski su koristili društvene mreže i vizualni storytelling - od kostimografije i osobnog brandinga do očuvanja istarskog i hrvatskog identiteta. U 2024. istaknuo se i izuzetnim društveno odgovornim potezom, kada je odbio nagradu hrvatske Vlade od 50.000 eura i preusmjerio taj iznos u dječje onkološke bolnice i time dodatno potvrdio status finalista Komunikatora godine.

Žiri predlaže i tri kandidata za Antikomunikaciju 2024. godine. 

Radovan Fuchs, ministar znanosti, obrazovanja i mladih

Ministar Radovan Fuchs tijekom prošle godine u svojoj komunikaciji pokazao je ozbiljne nedostatke u ključnim aspektima krizne komunikacije, koja u situacijama poput onih koje su se dogodile u hrvatskim školama lani mora biti proaktivna, transparentna i usmjerena na rješavanje problema, a javnosti pružiti pravovremene, jasne i sadržajne informacije te iskazati empatiju i odgovornost. Umjesto toga, njegove su javne izjave u slučajevima učenika s problematičnim ponašanjem i tragedije u Osnovnoj školi Prečko kontradiktorne i neosjetljive – čime nije smirio zabrinutost javnosti, već ju je dodatno produbio.

U slučaju učenika s problematičnim ponašanjem, ministar je izrazom "balvan-revolucija" trivijalizirao ozbiljan problem i zanemario zabrinutost roditelja i nastavnika. Time je propustio priliku za artikulaciju konkretnih prijedloga za poboljšanje sustava, što je dodatno utjecalo na gubitak povjerenja javnosti u institucije.

Tragedija u Osnovnoj školi Prečko zahtijevala je posebno osjetljiv komunikacijski pristup. Međutim, izjave o sigurnosti škola bile su paušalne, bez konkretnih mjera, a izostala je jasna poruka podrške i suosjećanja. Dodatnu zabrinutost izazvao je njegov javno izrečeni stav da je zapošljavanje psihologa u svakoj školi neostvarivo, čime je pokazao nerazumijevanje važnosti mentalnog zdravlja učenika kao ključnog segmenta dobrobiti djece.

Zbog navedenog, izjave i stavovi ministra Fuchsa u spomenutim situacijama ukazuju na:

• nedostatak direktne i jasne komunikacije, s čestim općenitim porukama;
• izostanak empatije, što se očitovalo u neosjetljivim i distanciranim izjavama;
• nedostatak razumijevanja za probleme i izazove s kojima se svakodnevno suočavaju učenici, roditelji i djelatnici u obrazovanju;
• izostanak pravodobne i strateški vođene komunikacije u trenucima kad je to bilo najpotrebnije.

David Sopta, bivši predsjednik Uprave Jadrolinije

David Sopta, bivši predsjednik Uprave Jadrolinije, nominiran je u kategoriji antikomunikacije zbog komunikacijskih propusta i neprimjerenih izjava nakon prošlogodišnje tragične nesreće na trajektu Lastovo, u kojoj su tri pomorca izgubila život. Njegove reakcija na ovu nesreću, koje su uključivale izbjegavanje javnih istupa, izostanak transparentnosti i empatije (što je izazvalo duboku ogorčenost obitelji stradalih i šire javnosti) samo su dodatno pogoršali ionako tešku situaciju stvarajući osjećaj neosjetljivosti i neodgovornosti, o čemu su opsežno obavještavali brojni mediji. Njegova izjava koja je uslijedila mjesec dana nakon tragedije, u kojoj je izrazio žaljenje što je "iznimna nesreća malo zasjenila odlične rezultate i kupnju pet novih katamarana", predstavlja vrhunac neprimjerene komunikacije. Iako je Sopta izrazio sućut obiteljima stradalih i priznao svoju moralnu odgovornost, njegov komunikacijski pristup bio je obilježen nedostatkom transparentnosti, empatije i odgovornosti. S obzirom na osjetljivost krizne komunikacije nakon nesreća i gubitaka ljudskih života, David Sopta je kao predsjednik Uprave javne tvrtke trebao reagirati ljudski, pravovremeno i profesionalno, pokazujući brigu za sve sudionike tragedije.

Stephen Nikola Bartulica i „slučaj „ Ferrari 

Stephen Nikola Bartulica, zastupnik u Europskom parlamentu i bivši član Domovinskog pokreta (DP), nominiran je u kategoriji antikomunikacije zbog sustavnog narušavanja standarda javne komunikacije i promicanja loših komunikacijskih praksi. Njegovi postupci i izjave tijekom 2024. godine, posebno u kontekstu europarlamentarnih izbora, demonstrirali su duboko nerazumijevanje odgovorne komunikacije s novinarima i javnosti, što je negativno utjecalo na ukupnu razinu političkog diskursa. 

Kulminacija antikomunikacijskog pristupa Bartulice dogodila se tijekom izborne noći za Europski parlament, kada je dolazak u sjedište stranke u crvenom Ferrariju, kojeg je sam nazvao "simboličnom gestom", izazvao opće zgražanje i osudu javnosti. U situaciji kada se mnogi građani suočavaju s ekonomskim poteškoćama, prikazivanje luksuza na tako javni i demonstrativan način doživljava se kao neosjetljivo i uvredljivo. Crveni Ferrari, kao simbol bogatstva i ekscentričnosti, poslao je poruku koja je u potpunosti suprotna očekivanjima javnosti od političara koji bi trebali predstavljati interese svih građana. Bartuličin postupak pokazao je potpunu odsutnost empatije i razumijevanja za osjećaje i probleme građana. Umjesto da se fokusira na ozbiljne političke teme i probleme, Bartulica je izabrao spektakularni i neprimjereni performans, koji je dodatno udaljio političare od javnosti. Slučaj je u javnosti postao još bizarniji kada se doznalo da je našeg europarlamentarca u izbornoj noći u Ferrariju vozio čovjek pravomoćno osuđen za pokušaj ubojstva i teške tjelesne ozljede. Ovaj događaj je skrenuo fokus s bitnih političkih tema, negativno utječući na politički diskurs i šaljući lošu poruku o tome kako bi se političari trebali ponašati.

Tijekom godine, a posebno prije početka mandata u Bruxellesu, Bartulica je u svojim medijskim nastupima koristio retoriku prožetu elementima teorija zavjere, čime je dodatno zatrovao javni prostor. Kada je suočen s pitanjima o svojim financijskim transakcijama, Bartulica je umjesto pružanja jasnih odgovora, birao napadati medije i novinare, izbjegavajući suštinu problema. Njegov pokušaj da komunikaciju s medijima preusmjeri putem odvjetničkog ureda, uz optužbe o "krvoločnom" novinarstvu, predstavlja vrhunac antikomunikacijskog pristupa. Umjesto da njeguje transparentnost i dijalog, Bartulica je izabrao konfrontaciju i izbjegavanje odgovornosti.