forumi 

Aktivnosti Udruge : Grand PRix 28.01.2016

Nagrada Grand PRix-a za digitalnu komunikaciju

U ovoj kategoriji u 2015. dodijeljene su nagrade projektima "Posao iz snova" agencije Publico i "115 godina pisme i veselja" agencije Kreator (ATK)
Kutak za diskusiju : Osvrti 24.01.2011 Mirela Španjol Marković

Negativna strana internet komunikacije

Da je komunikacija putem interneta (web, forumi, FB i Twitter) donijela jednu novu komunikacijsku subkulturu, to svi znamo. No, jesmo li uistinu svjesni koliko negativno takva komunikacija utječe na naš materinji jezik, na naše emocije, pa čak i na naše zdravlje? Kako?


Vjerojatno većina vas ujutro najprije upali računalo, pročita mailove, pogleda FB ili, ako imate vremena, komentare na neki članak. Ako ste koji put objavili vijest na internetskim portalima ili forumima, zasigurno ste bili i svjedokom žestoke rasprave u kojoj snaga argumenata i lijepa inteligentna verbalna igra nije ono u čemu ćete imati prilike uživati. Ljudi koji misle drugačije, no poštuju i uvažavaju tuđe mišljenje, tek su rijetki slučajevi. „Let's agree not to agree“, rekli bi demokratični Englezi. Ne i Hrvati. Ako ne misliš kao ja ti si konj, kreten, ustaša, idiot i perverzni tupan. U bespućima internetske subkulture tako polako i u agoniji umire uljuđena, dostojanstvena međuljudska komunikacija.


Portali s temom politike i sporta najčešći su poligon za verbalno iživljavanje prosječno sve manje obrazovanih korisnika kojima anonimnost omogućuje da nekažnjeno, čak i sasvim neprimijećeno olakšaju svoju frustraciju psovkama, pogrdama i uvredama koristeći rječnik kakav do prije dva desetljeća u javnom govoru nismo mogli niti zamisliti. No, problem mi se ne bi činio tako groznim kad tu nisku retoričku formu ne bi koristili i oni koji na tu istu javnost imaju velik utjecaj - novinari, političari, javne osobe, glasnogovornici i ostali čija je društvena uloga informiranje, pa čak i obrazovanje javnosti.


Tako našim poznatim i priznatim novinarima, čije se kolumne prenose tisućama klikova na FB, nitko nema ništa za zamjeriti kad o političarima govore kako se „obžderavaju“, kako im se od njih „povraća“, da imaju pravo na „gađenje“, „premijerka ne vidi dalje od dupeta“, a ugledni novinar piše o „pederčićima po PR agencijama“ (o tome sam već pisala), itd. Dapače, navodim samo neke aktualne primjere tekstova koji nailaze na opće odobravanje svekolike javnosti pa su okarakterizirani kao izvrsni, odlični, i to zato što se uglavnom poklapaju sa stavom bijesnog, ogorčenog i razjarenog čitatelja. A tlak samo raste. Razmišlja li itko da je forma ono što tekst čini vrhunskim? Čast izuzecima, kao što je Jurica Pavičić u čijim retoričkim bravurama i majstorski oblikovanim rečenicama čitatelj odista može uživati i prepustiti se informaciji, a sve bez žuči, jala i s dozom profesionalne distance.


 U kontekstu svega što smo prisiljeni progutati tijekom dana, također vulgarne i javnom govoru neprimjerene formulacije kao što su „tvrtka XY je na koljenima“ (jeste li razmišljali otkuda ova asocijacija?) ili „pun mi je kufer“ (znate li otkud ova parafraza?) izgledaju sasvim benigno. Ulaze tako u naš svakodnevni govor, a u javnom govoru koriste ih bez pardona spikeri, voditelji, pa i sama premijerka, bivša novinarka, kad u najboljoj namjeri kaže „nitko ne smije strpati ništa u svoj džep“. Ovakve metafore u javnom govoru predstavljaju poligon za ismijavanja svih vrsta (što se obično i događa).
Korištenje nadimaka u javnoj komunikaciji (Jaca, Ivo, barba Luka, nekad mali Ivica za Ivicu Račana) neuljudno je i hrvatski presedan u pokušaju ponižavanja javnih osoba, ma što mi o tim osobama mislili... Javna komunikacija nije poligon za bilo čija verbalna iživljavanja, a sjetimo se samo kako se osjećamo kad navečer legnemo u krevet nakon što smo tijekom dana preradili na tisuće psovki, uvreda, mamićizama …
Ako u ovome ne vidite ništa sporno, zaboravite ovaj osvrt odmah. Sjetite ga se kad vas zaboli glava dok čitate neki članak na internetu.


Ako pak mislite da ima nešto u tome da smo sami odgovorni za to što konzumiramo (mogli bismo to nazvati verbalnom ekologijom), nemojte pristati na trovanje javnim govorom. Stoga u 2011. predlažem hitnu detoksikaciju.
Kao komunikacijskim radnicima, kolegice i kolege, to nam je posao, dužnost i obaveza.

 

Autorica je direktorica edukacijske kuće Ciceron i stručnjak je za govorništvo i retoriku, www.ciceron.hr