Kutak za diskusiju OSJ intervju
Intervju s Darinkom Pek Drapal, direktoricom agencije Consensus

Prvi korak pri uvođenju certificiranja – osigurati potporu članstva

16.01.2011. HUOJ
O uvođenju certificiranja osoba koje se bave odnosima s javnošću u PR zajednici u Hrvatskoj se priča već neko vrijeme, no konkretni koraci još nisu napravljeni. Iako postoji svijest o značaju certificiranja nepoznanica je kako će taj proces izgledati, u suradnji s kim će se provoditi te koje su uopće predradnje potrebne da se proces uspostavi. Slovenija, odnosno Slovensko društvo za odnose s javnošću, je na pragu uvođenja sustava certificiranja, pa njihova iskustva mogu biti dobra smjernica za procese koji u Hrvatskoj tek predstoje. Tim povodom razgovarali smo s Darinkom Pek Drapal, direktoricom agencije Consensus d.o.o. koju je Uprava Slovenskog društva za odnose s javnošću ovlastila za voditelja radne grupe za pripremu procesa certifikacije.








1. Što želite postići certificiranjem i zašto ste se odlučili na ovaj korak?

 

U  Sloveniji se zadnjih  godina izrazito povećao broj pojedinaca i agencija za odnose s javnošću.  Sa strukom se tako susreću pojedinci s različitim osnovnim obrazovanjem i sukladno tome s različitim pogledom i razumijevanjem odnosa s javnošću. Susrećemo se s pojavom različitog stupnja osposobljenosti za bavljenje djelatnošću što negativno utječe na kvalitetu usluga te posredno na smanjivanje ugleda struke, ali i najgore od svega na snižavanje standarda i očekivanja od strane naručitelja naših usluga. Upravo iz tih razloga odlučili smo se uspostaviti proces certifikacije zvanja praktičara i savjetnika na području odnosa s javnošću, čime bi pojedincima priznavali strukovnu osposobljenost za obavljanje zvanja. Certifikacija neće biti obvezna zato što za to ne postoji pravna osnova. Želimo u stvari uspostaviti profesionalizaciju i standardizaciju zvanja  koja će onima koji obave certifikaciju dugoročno osiguravati prepoznatu i primjerenu prednost.


2. Već davno ste započeli s osmišljavanjem projekta certifikacije. Kada točno i zašto je tako dugo trajalo?


Inicijativa za certifikaciju zvanja potiče iz 2003. godine kada je Slovenskom društvu za odnose s javnošću prvi puta predočena namjera za uspostavljanje granica koje bi branile ugled i prepoznatljivost struke. Tada su se inicijativi suprotstavljale uglavnom određene agencije za odnose s javnošću koje nisu mogle prevazići neke osobne interese. Činjenica je da je certifikaciju nemoguće provesti, ako je ne podupire i ne prepoznaje kao potrebnu većina članova strukovnog udruženja i zato se tada odustalo od ideje. Sadašnja Uprava ideju je ipak te godine ponovo razmotrila i odlučilo se da će certifikacija biti jedna od ključnih razvojnih smjernica djelovanja slovenske strukovne Udruge. 


3. Možete li nam podrobnije objasniti kako će izgledati proces certificiranja? Da li će certifikacija biti jedinstvena ili će imati više oblika?


Namjeravamo provesti dva procesa certifikacije – za one koji imaju srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje te za one koji obavljaju zvanje stručnog suradnika  u odnosima s javnošću. Certifikacija će se odvijati u suradnji sa Slovenskim centrom za obrazovanje za zvanja, koji djeluje u okviru Ministarstva rada, obitelji i socijalne skrbi. Za one koji imaju završen fakultet i rade kao savjetnici na području odnosa s javnošću ili vode Sektore za odnose s javnošću, certifikacija će se provoditi u suradnji s Fakultetom za društvene znanosti ljubljanskog Sveučilišta. Inače,očekujemo da ćemo certificiranje početi provoditi najkasnije 2012. godine.


4. Koji su uvjeti što ih treba ispunjavati certificirani PR-ovac u Sloveniji? Da li će se certifikacija plaćati i koliko?


Cerfitificiranju će moći pristupiti svi koji imaju osnovno obrazovanje i profesionalno se bave odnosima s javnošću. O financijskim aspektima još nismo razmišljali, ali svakako će biti potrebno platiti poseban obrazovni tečaj u okviru programa certifikacije.

 

5. Jesu li još neke zemlje u okruženju uvele certificiranje PR-ovaca? Postoji li u svijetu neki priznati primjer uvođenja certificiranja?


Više ili manje razvijene države imaju uspostavljen takav ili drugačiji sustav certificiranja. U Sloveniji smo prvo prepoznali američki sustav akreditacije koji provodi PRSA, a u zadnje vrijeme smo se ugledali na europske sustave koji su uspostavljeni, primjerice, u Velikoj Britaniji i Švedskoj. U svim primjerima sve oblike prepoznavanja osposoboljenosti za rad u struci kao i cjeloživotnog učenja provode nacionalna strukovna udruženja za odnose s javnošću. Radi se o društvima koja imaju više tisuća članova i profesionalizirana upravljačka tijela, odnosno veći broj stalno zaposlenih koji provode programe. Tako se osigurava kontinuitet tih procesa. Manja društva, kao što je slovensko ili hrvatsko, koja nemaju stalno zaposlene u upravljačkim tijelima i gdje se uprave mijenjaju svake dvije ili tri godine, moraju se, po mojem mišljenju, u tim procesima povezati s vanjskim strukovnim institucijama kao što smo se mi npr. povezali s Centrom Republike Slovenije za obrazovanje za zvanja te Fakultetom za društvene znanosti.


6. Uvodite li model certificiranja  prema nekom uzoru sa Zapada ili ga sami osmišljavate?


Proučili smo modele certificiranja u ključnim međunarodnim i nacionalnim strukovnim udruženjima za odnose s javnošću i preuzeli određene sadržaje, no treba reći da model treba biti prilagođen specifičnoj situaciji u svakoj državi. Specifičnosti se odnose na tradiciju obavljanja zvanja, moć strukovnih udruženja, ulogu i značaj odnosa s javnošću, broj ljudi koji se bave tim zvanjem, mogućnosti formalnog i neformalnog obrazovanja, spremnost za cjeloživotno učenje itd. U SAD-u je primjerice stvar prestiža ukoliko imate status ABC, odnosno akreditaciju dok u Sloveniji taj status nema nikakav značaj, bez obzira što imamo nekoliko pojedinaca koji imaju američku akreditaciju. Predloženi model je prilagođen stanju struke u Sloveniji, pri čemu prvo želimo uspostaviti sustav prepoznavanja osposobljenosti za obavljanje struke, a naknadno ćemo nadođrađivati sustav na isti način kako je učinjeno u zemljama koje imaju dužu tradiciju struke odnosa s javnošću.


7. U Hrvatskoj se već neko vrijeme intenzivno razmišlja o uvođenju certificiranja. Što biste nam savjetovali?


Savjetovala bih vam da se tim procesom počnete baviti što prije jer je put dug i zahtjevan. Prije svega morate osigurati potporu članova vašeg strukovnog udruženja te ih uključiti u pripremanje procesa. Sam proces naravno treba jaku komunikacijsku potporu, unutar koje će biti jasno izražene koristi koje certifikacija donosi svima koji se bave odnosima s javnošću kao i tržištu poslodavaca i naručitelja te na kraju i široj društvenoj zajednici.