Aktivnosti Udruge Istraživanja

5. Istraživanje HUOJ-a o stanju u odnosima s javnošću u RH - 2009.

16.06.2009.
U odnosu na prethodno istraživanje iz 2006., porastao je broj samostalnih odjela za odnose s javnošću u tvrtkama (56 prema 52 % prije 3 godine). Raste i broj organizacija koje provode istraživanja vezana za odnose s javnošću. Također, vidi se porast u broju top menadžera koji se odlučuju na trening komunikacijskih vještina - postotak onih koji to redovito rade je 19 % (prije tri godine 16%), a ponekad to čini 44 posto menadžera. Ukupno, više od polovice tvrtki, ustanova i tijela uprave angažira agencije ili vanjske stručnjake za odnose s javnošću (22% redovito, a 35% ponekad).
Hrvatska udruga za odnose s javnošću provela je peto istraživanje o stanju u struci. Ciljevi istraživanja bili su uvidjeti nove trendove u odnosima s javnošću te saznati više o strukturi zaposlenih, njihovom poslu i utjecaju unutar organizacija u kojima rade. U istraživanju je sudjelovalo 215 kolega (156 djelatnika tvrtki, državne i lokalne uprave, nevladinih udruga i sl. te 59 iz agencija za odnose s javnošću), a provedeno je u suradnji s Centrom za istraživanje tržišta GfK
 
U odnosu na prethodno istraživanje iz 2006., blago je porastao i broj samostalnih odjela za odnose s javnošću u tvrtkama (56 prema 52 % prije 3 godine). Raste i broj organizacija koje provode istraživanja vezana za odnose s javnošću. Blago raste i broj top menadžera koji se odlučuju na trening komunikacijskih vještina - postotak onih koji to redovito rade je 19 % (prije tri godine 16%), a ponekad to čini 44 posto menadžera (prije isto). Ukupno, više od polovice tvrtki, ustanova i tijela uprave angažira agencije ili vanjske stručnjake za odnose s javnošću (22 % redovito a 35 % ponekad). Većina sudionika smatra da je napredovala prepoznatljivost struke u društvu (31%).  
 
Ponovno se potvrdila činjenica da se ovim poslom bavi tri četvrtine žena (72 % Ž, 28 % M). Veliku atraktivnost ovog posla pokazuju visoko zadovoljstvo poslom i plaćom te planovi većine zaposlenih za daljnjim usavršavanjem u struci.  Kao najvažnija znanja i vještine potrebne za uspjeh u OSJ navedeni su: znati identificirati uzroke problema, trendove u okolini i njihove posljedice; znati planirati i postavljati ciljeve te znati dobro osobno komunicirati i nastupati u javnosti.
 
Zaposlenici agencija za odnose s javnošću zadovoljniji su poslom i plaćom od svojih kolega u ostalim područjima, a znatnije je porastao i broj zaposlenih u obrazovanju za odnose s javnošću.
 
Najveći problemi u radu i dalje su neshvaćanje menadžmenta o važnosti odnosa s javnošću, loša interna komunikacija, te unutarnji problemi tvrtke poput veličine, tromosti, loše organizacije posla. Znatno je porasla percepcija o neinformiranosti i nestručnosti novinara kao problemu u poslu.
 
Nažalost, većina djelatnika OSJ i dalje smatra da nema utjecaja na strateške odluke organizacije u kojoj rade.
 
Detaljni prikaz rezultata istraživanja može se naći na web stranicama HUOJ-a: www.huoj.hr
ZAPOSLENI U ODNOSIMA S JAVNOŠĆU
Najviše kolegica i kolega se počelo baviti odnosima s javnošću tako da im je taj posao dodijeljen unutar tvrtke (njih 23 %); skoro jednak broj došao je putem natječaja (21 %) ili iz medija na poziv tvrtke/ustanove (17 %). Tijekom studija u odnosima s javnošću počelo je raditi 15 posto stručnjaka, putem preporuke zaposlilo se njih 9 posto, a samo 1 posto su kontaktirale head hunting agencije.
 
Oko polovine sudionika (47 %) u dobi je između 30 i 39 godina, trećina u dobi od 20 do 29 godina, a iznad 40 godina ih je 20 %. Vezano za radno iskustvo, do 3 godine iskustva u struci ima 23 % kolega, 42% od 4-10 godina, a 35 % više od 10 godina, što je znak stabilizacije struke. Višu školu ili fakultet završilo je 71 % ispitanika, magisterij ima 22 % (prema 13 % prije tri godine - skoro dvostruko više ) a 2 % ima i doktorat. Najviše ih je studiralo na Fakultetu političkih znanosti (28 %), te Ekonomskom (18 %) i Filozofskom fakultetu (21 %).
 
Visoko je zadovoljstvo poslom (11 % izrazito i 57 % uglavnom zadovoljnih) i plaćom (7% izrazito i 43 % uglavnom zadovoljnih). Stoga više od polovice (51 %) kolega kani ostati u struci i osobno se usavršavati na sadašnjem radnom mjestu, a 21% kolega kani upisati stručni poslijediplomski studij ili stručni tečaj uz posao, 17% bi htjelo prijeći u drugo područje struke (iz agencije na stranu klijenata ili obratno) a tek 3% planira pokrenuti vlastiti posao u struci. Samo bi 8 % htjelo promijeniti struku i prijeći u neku drugu struku.
 
Sadašnji posao više od polovice mijenjalo bi zbog mogućnosti osobnog i stručnog usavršavanja (18 %); te veće odgovornosti i kreativnosti u poslu (14 %) ili zbog bolje plaće  (13 %).
 
Došlo je do promjena u percepciji koja su najvažnija znanja i vještine potrebne za uspjeh u poslu te su navedeni: znati identificirati uzroke problema, trendove u okolini i njihove posljedice (za 80 % ispitanika), znati planirati i postavljati ciljeve (73%) i znati dobro osobno i javno komunicirati i javno nastupati (71 %), (prijašnji redoslijed bio je 1. znati dobro osobno i javno komunicirati i javno nastupati; 2. planirati i postavljati ciljeve te 3. znati prepoznati uzroke problema, trendove u okolini i njihove posljedice)
 
Najveći problemi u radu i dalje su neshvaćanje menadžmenta o važnosti odnosa s javnošću (kod 47 %), loša interna komunikacija (42%), te unutarnji problemi tvrtke poput veličine, tromosti, loše organizacije posla (41%), nerazjašnjena granica između marketinga i odnosa s javnošću (36%), mali/nedovoljan proračun (30%), nedovoljna edukacija kadrova (27%), nedostatka vremena ili ljudi u odjelu (27%), kao slaba primanja (27%) te nepostojanje formalnih kriterija (licenci) za obavljanje posla (26%). Od vanjskih problema najozbiljnijima su prepoznati neshvaćanje važnosti odnosa s javnošću u društvu općenito (41%), neinformiranost i nestručnost novinara (39%) pretjerana ispolitiziranost društva ili lokalne zajednice (28%), te premalo i nedovoljno razvijeno tržište (21%).
    POSAO I AKTIVNOSTI OSOBA ZADUŽENIH ZA OSJ
U svome poslu, PR stručnjaci najviše se bave praćenjem medija i njihovom analizom (87 % sudionika), radom s novinarima (75%), pisanjem i uređivanjem sadržaja za brošure, god. izvješća i sl. te pripremom govora za nastupe čelnika (rast od 10%).  U više od polovine organizacija osoba zadužena za komunikacije ponekad obavlja i aktivnosti oglašavanja i promocije a redovito njih 36%. Više od trećine sudionika redovno organizira sponzorstva i donacije (a 46 % ponekad).

Koordinacijom komunikacijskih projekata i programa redovno se bavi 48 posto ispitanika, a u trećini organizacija kolege se redovno bave planiranjem i upravljanjem proračunom za komunikacije, a još toliko ih to čini ponekada.
 
Blago je porastao i broj organizacija koje provode istraživanja vezana za OSJ - ponekad ih provodi 63,3% (prije 56 %) onih koji to čine redovito je 15 % (prije 19 %), dok je onih koji ne provode istraživanja 20% (prije 25 %).
 
Bilježi se i blagi porast u savjetodavnom dijelu posla, jer upravne strukture o važnim pitanjima redovno savjetuje 33 % sudionika (prije 28%) a ponekad 48 posto ispitanika (prije 55 %).
 
Blago raste i broj top menadžera koji se odlučuju na trening za bolje komuniciranje - postotak onih koji to redovito rade je 19 % (prije 16%) a ponekad to čini 44 posto prije (prije isto).
 
Polovina sudionika povremeno a četvrtina redovno prati šira društvena zbivanja te o njima priprema izvještaje za Upravu i potiče diskusije unutar tvrtki, dok više od polovice (58%) posto osoba nadležnih za komuniciranje priprema pravila ponašanja, etički kodeks i sl. dokumente, kao i izjave o misiji i viziji organizacije.
 
Većini sudionika nije poznat godišnji proračun za komunikacije njihove organizacije (oko 70 posto), dok 6 posto ih uopće nema poseban proračun, a kod 5 posto organizacija proračun se određuje po potrebi. U 6 posto organizacija godišnji proračun za komunikacije je viši od milijun kuna; u 9 posto je između 100.000 i milijun kuna, a u 7 posto tvrtki on je manji od 100.000 kuna. 
  
OSJ U KORPORATIVNOM SEKTORU, DRŽAVNOJ I LOKALNOJ UPRAVI
Najviše sudionika istraživanja zaposleno je u korporativnom sektoru 47 %; vladinom tijelu ili državnoj ustanovi/agenciji 21 %; jedinici lokalne uprave i samouprave 10 %; malom ili srednjem poduzeću 10 ; fakultetu/obrazovnoj ustanovi 6 %; nevladinoj udruzi 3 % i samostalni konzultant  2 %.
 
Porastao je broj organizacija (56 %) s posebnim odjelom za odnose s javnošću, dok u četvrtini organizacija 25 % taj posao obavlja samo jedna osoba, dok posebnog odjela nema 19 % organizacija. Voditelji takvih odjela većinom su pozicionirani izravno uz Upravu (37 %), a 5 posto su i članovi Uprave dok ih 28 % pripada srednjem menadžmentu,.
 
Potvrdila se i percepcija ulozi OSJ u vlastitoj organizaciji jer i dalje većina sudionika istraživanja (60 posto) smatra da odjel koji koordinira komunikacije nema utjecaja na strateške odluke organizacije.
 
Malo se smanjio broj organizacija koje redovno surađuju s agencijama za OSJ na 22 % (prije tri godine 27%), 35 posto organizacija ponekad ili rijetko (jednako kao i prije), a njih 42 posto ne surađuje uopće (prije tri godine 37 posto).
 
Od onih koji surađuju s agencijama, 17 posto smatra da one imaju ljude sa znanjem i iskustvom, a  isto toliko ih koristi samo u operativnom dijelu posla, dok 11 % smatra da su one prepoznale i razvijaju njihove komunikacijske ciljeve, 7 posto smatra da je suradnja poboljšala imidž i medijsku prisutnost tvrtke klijenta. Samo 2% smatra da kao dio mreže s međunarodnim kontaktima mogu pomoći na drugim tržištima.
 
Primjedbe upućene na rad agencija su visoke cijene (19 %), prodaja gotovih  oprobanih “recepata” (18%), nerealna obećanja ili predviđanja uspješnosti kampanje (12%), dugo upoznavanje s poslovima i prirodom organizacije (6%) te moguće nesuglasice s internim odjelom za komunikacije (2%). 
  
AGENCIJE ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU
U agencijskom sektoru najviše je zaposlenih u PR agencijama 84,7 %, u PR odjelu marketinške agencije 10,2 a u event agenciji radi 5,1 % sudionika. Većina zaposlenih u agencijama vjeruje da agencije mogu utjecati na strateške odluke organizacije jer bolje poznaju stanje na tržištu i okruženju klijenta (oko 90 %) dok ih 10 % smatra da je posao agencije slijediti želje klijenta i njegove odluke.
 
Agencije i dalje rastu po broju zaposlenih te je isti postotak onih s do 5 zaposlenih (36 %)  kao i onih najvećih, s više od 10 zaposlenih (37 %) dok 27 % agencija ima od 6 - 10 zaposlenih. Zanimljivo je da je najviše zaposlenih u agencijama počelo raditi još za vrijeme studija ili nakon prakse. Zaposlenici agencija zadovoljniji su svojim poslom od svojih kolega na strani klijenata, koji bi u puno većem postotku htjeli promijeniti svoj sadašnji posao.  Porastao je broj agencija koje s klijentima  surađuju na temelju mjesečnog paušala 59% (prema 51 posto prije tri godine) a 40 %  radi na projektima.
 
Koliku važnu ulogu ima ugled i imidž agencija govori i podatak da se statistički značajno promijenio način na koji dolaze do klijenata, te sada najviše dolaze putem preporuke (68 % - prije 59%), osobnim kontaktima 56 % (prije 65%), dok ih polovicu klijent izravno kontaktira (48 % sudionika). U manjoj su mjeri još uvijek pozivni natječaji (24 %) i javni natječaji (14 %).
 
Od problema s kojima se susreću u radu s klijentima, najčešći su nedostupnost informacija u organizaciji (za 54 % ispitanika), premalen proračun (53%) preambiciozni zahtjevi u odnosu na mogućnosti (49%), (ne)sloboda u radu i nametanje nerealnih želja i zahtjeva (41%). Potom slijede prekratki rokovi, nedovoljno vrednovanje znanja i rada agencija (32%), nepostojanje ili nemogućnost definicije poslovnih i komunikacijskih ciljeva (20%), rezanje proračuna ili prekid aktivnosti tijekom kampanje (14%) nemogućnost kontakta s najvišim menadžmentom i nekorektan odnos klijenta (12%) preklapanje zaduženja s internim odjelima za komunikacije (9%).