HUOJ • 4. istraživanje HUOJ-a o stanju u struci u RH 2006.
Aktivnosti Udruge Istraživanja

4. istraživanje HUOJ-a o stanju u struci u RH 2006.

15.05.2006.

Većina sudionika smatra da je napredovala prepoznatljivost važnosti struke u društvu, što pokazuje činjenica da se sve više tvrtki odlučuje za angažiranje stručnjaka ili agencija za odnose s javnošću (trećina redovito a trećina ponekad); porastao je i broj samostalnih odjela za odnose s javnošću u tvrtkama (52 posto) a raste i broj organizacija koje provode istraživanja vezana za odnose s javnošću. Sve više menadžera priprema se za medijske nastupe i trenira bolje komuniciranje...neki su od rezultata 4. istraživanja HUOJ-a o stanju u struci predstavljenih 27. lipnja 2006. u Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu, a detaljni prikaz rezultata istraživanja pogledajte u prilogu.

Hrvatska udruga za odnose s javnošću (HUOJ) provela je četvrto istraživanje o stanju u struci. Ciljevi istraživanja bili su prepoznati nove trendove u struci te saznati više o strukturi i karakteristikama zaposlenih na poslovima komunikacija, njihovom poslu, odgovornostima i utjecaju unutar organizacija u kojima rade. Istraživanje je provedeno tijekom travnja u suradnji s Centrom za istraživanje tržišta GfK, a u njemu je sudjelovalo 245 djelatnika - tvrtki, državne uprave i lokalne samouprave, nevladinih udruga i agencija za odnose s javnošću iz cijele Hrvatske.

 

Većina sudionika smatra da je napredovala prepoznatljivost struke u društvu, što pokazuje činjenica da se sve više tvrtki odlučuje za angažiranje stručnjaka ili agencija za odnose s javnošću (trećina redovito a trećina ponekad); porastao je i broj samostalnih odjela za odnose s javnošću u tvrtkama (52 posto) a raste i broj organizacija koje provode istraživanja vezana za odnose s javnošću. Sve više menadžera priprema se za medijske nastupe i trenira bolje komuniciranje, a 12 posto osoba zaduženih za komunikacije su i članovi Uprava tvrtki u kojima rade. Pojavila su se i nova radna mjesta: u PR/marketinškim odjelima medija, samostalni konzultanti i predavači na fakultetu, a potvrdila se i činjenica da se upravljanjem komunikacijama bavi skoro tri četvrtine žena (70,6 posto) dok je muškaraca tek 29,4 posto, neki su od rezultata istraživanja predstavljenih 27. lipnja u Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu, a za detaljni prikaz rezultata istraživanja možete pogledati prezentaciju u prilogu.

Najviše kolegica i kolega se počelo baviti odnosima s javnošću tako da im je taj posao dodijeljen unutar tvrtke (njih 25 posto); jednak broj došao je u organizaciju putem natječaja 18 posto ili prešao iz medija na poziv tvrtke/ustanove (17 posto). Tijekom studija u odnosima s javnošću počelo je raditi 16 posto stručnjaka, putem preporuke zaposlilo se njih 11 posto, a 2 posto su kontaktirale head hunting agencije. Oko pola sudionika (47 posto) u dobi je između 30 i 39 godina, trećina (34 posto) u dobi od 20 do 29 godina, a iznad 40 ih je 20 posto. Pola ispitanika ima do 5 godina iskustva u struci, 31 posto između 5 i 10 godina, a 18 posto više od 10 godina, što je znak stabilizacije struke. Višu školu ili fakultet završilo je 79 posto ispitanika, magisterij ima 13 posto kolegica i kolega, više no dvostruko nego prije tri godine. Najviše ih je studiralo na Fakultetu političkih znanosti (32 posto), te Ekonomskom (26 posto) i Filozofskom fakultetu (23 posto). Visoko je zadovoljstvo poslom i plaćom, a više od polovice kolega kani ostati u struci i osobno se usavršavati na sadašnjem radnom mjestu. Sadašnji posao više od polovice mijenjalo bi zbog veće odgovornosti i kreativnosti u poslu ili zbog bolje plaće. Kao najvažnija znanja i vještine potrebne za uspjeh u poslu navedeni su: znati dobro osobno i javno komunicirati i javno nastupati; planirati i postavljati ciljeve znati prepoznati uzroke problema, trendove u okolini i njihove posljedice; znati dobro pisati (objave za medije i izvještaje) te imati sposobnost motiviranja i utjecaja na druge. 


Većina problema u radu su neshvaćanje menadžmenta o važnosti odnosa s javnošću nerazjašnjena granica između marketinga i odnosa s javnošću, unutarnji problemi tvrtke poput veličine, tromosti, loše organizacije posla, loše interne komunikacije, nedovoljne edukacija kadrova, nedostatka vremena ili ljudi u odjelu, kao i mali/nedovoljan proračun, slaba primanja te nepostojanje formalnih kriterija (licenci) za obavljanje posla. Od vanjskih problema najozbiljnijima su prepoznati neshvaćanje važnosti odnosa s javnošću u društvu općenito, pretjerana ispolitiziranost društva ili lokalne zajednice, neinformiranost novinara te premalo i nedovoljno razvijeno tržište.

 

Porastao je broj organizacija (52 posto) s posebnim odjelom za odnose s javnošću, dok u četvrtini njih (24 posto) taj posao obavlja samo jedna osoba ili takvog odjela uopće nema. Voditelji takvih odjela većinom su pozicionirani izravno uz Upravu (59 posto), 22 posto ih pripada srednjem menadžmentu, a 12 posto su i članovi Uprave. Ipak, većina sudionika istraživanja (60 posto) smatra da odjel koji koordinira komunikacije nema utjecaja na strateške odluke organizacije dok ih 40 posto smatra da ima.

 POSAO I AKTIVNOSTI OSOBA ZADUŽENIH ZA KOMUNICIRANJE

PR stručnjaci najviše se bave praćenjem medija i analizom njihova sadržaja, radom s novinarima, pisanjem i uređivanjem sadržaja za brošure, godišnja izvješća i sl. te pripremom govora za nastupe čelnika organizacija. U više od polovine organizacija  osoba zadužena za komunikacije redovno obavlja i aktivnosti u području oglašavanja i promocije, dok je za više od trećinu njih organizacija sponzorstva i donacija redovna aktivnost. Koordinacijom komunikacijskih projekata i programa redovno se bavi 54 posto ispitanika, a u 43 posto organizacija kolege se redovno bave i planiranjem i upravljanjem proračunom za komunikacije. Raste broj organizacija koje provode istraživanja (porastao je broj organizacija koje to čine ponekad na 56 posto, a pao je broj onih koji to čine redovito na 19 posto, kao i onih koji to ne čine nikada na 25 posto).

 

Upravnu strukturu o važnim pitanjima redovno savjetuje 30 posto ispitanika. Porastao je  broj kolegica i kolega koji redovito pripremaju menadžment za nastupe u medijima na 30 posto (ponekad to čini 51 posto kolega, a broj onih koji to nikada ne čine pao je sa 26 na 19 posto). Raste i broj menadžera koji se odlučuju na trening za bolje komuniciranje, ponekad to čini 48 posto a redovito 36 posto kolega. Polovina ispitanih redovno prati šira društvena zbivanja te o njima priprema izvještaje za Upravu i potiče diskusije unutar tvrtki, a 45 posto osoba nadležnih za komuniciranje priprema pravila ponašanja, etički kodeks i slične dokumente, kao i izjave o misiji i viziji organizacije.

 

Većini osoba koje se bave komunikacijama nije poznat godišnji proračun za komunikacije njihove organizacije (58 posto), dok 8 posto ih uopće nema poseban proračun, a 2 posto proračun određuje po potrebi. Samo 22 posto kolega pristalo je reći iznos godišnjeg proračuna. U 5 posto organizacija godišnji proračun za komunikacije je viši od milijun kuna; u 8 posto je između 100.000 i milijun kuna, a u istom broju tvrtki on je manji od 100.000 kuna.

 

Skoro trećina organizacija redovno surađuje s agencijama za odnose s javnošću i konzultantima, 36 posto organizacija ponekad, što je dvostruko više nego u prošlom istraživanju, a njih 37 posto ne surađuje uopće (prije tri godine 53 posto). Od onih koji surađuju s agencijama, trećina smatra da su one prepoznale i razvijaju njihove komunikacijske ciljeve, 17 posto smatra da imaju ljude sa znanjem i iskustvom, a 7 posto smatra da kao dio mreže s međunarodnim kontaktima mogu pomoći na drugim tržištima. Trećina organizacija ih koristi samo u operativnom dijelu posla. Glavne primjedbe upućene na rad agencija su prodaja gotovih, oprobanih “recepata”, previsoka cijena, nerealna obećanja ili predviđanja uspješnosti kampanje, dugo upoznavanje s poslovima i prirodom organizacije te moguće nesuglasice s internim odjelom za komunikacije.

 

AGENCIJE ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU

Većina zaposlenih u agencijama vjeruje da agencije za odnose s javnošću mogu utjecati na strateške odluke organizacije jer bolje poznaju stanje na tržištu i okruženju klijenta (90 posto) dok ih samo 10 posto smatra da je posao agencije slijediti želje klijenta i njegove odluke. Agencije rastu te je isti postotak onih s do 5 zaposlenih (38 posto)  kao i najvećih, s više od 10 zaposlenih (36 posto) dok četvrtina agencija ima od 6 - 10 zaposlenih. S klijentima najviše surađuju na temelju mjesečnog paušala (51 posto) a potom po projektima (40 posto). Do klijenata najviše dolaze osobnim kontaktima (65 posto), putem preporuke (59 posto) ili ih klijent izravno kontaktira (53 posto). U manjoj mjeri prisutni su pozivni (30%) i javni natječaji  (22 posto).

 

Od problema s kojima se susreću u radu s klijentima, najčešće su preambiciozni zahtjevi u odnosu na mogućnosti, nedostupnost informacija u organizaciji, (ne)sloboda u radu i nametanje nerealnih želja i zahtjeva, premalen proračun i prekratki rokovi. Potom slijede nedovoljno vrednovanje znanja i rada agencija, nepostojanje ili nemogućnost definicije poslovnih i komunikacijskih ciljeva, neznanje u i preklapanje zaduženja s internim odjelima za komunikacije, rezanje proračuna ili prekid aktivnosti tijekom kampanje te nemogućnost kontakta s najvišim menadžmentom i nekorektan odnos klijenta.